Oko mene su uvijek moje žene. Moja sestra, moja mama, moje prijateljice. Ženska snaga je izvor života. Ženska mudrost je evolucija. Ja volim žene. Volim uspješne, pdržavajuće, hrabre, sposobne žene. Volim dane kada sam i ja takva. Volim i kada takva nisam. Shvatila sam da je sva moja snaga i mudrost upravo u ranjivosti koju nosim. Za sebe želim krug stabilnih, neustrašivih, ljubavlju i mirom satkanih žena. Da se guramo kada zapnemo, da se glasno smijemo i još glasnije plačemo. Da se zagrlimo kada se raspadnemo, da dišemo, da plešemo, skačemo, pjevamo, uživamo. Da pijemo fino vino i jaki gin. Da se zajedno zauzmemo za sebe i svaku onu pored sebe. Žena je ženi podrška. Budite takve i birajte iste.

Da bi pronašao sebe, moraš doživjeti lom. Ne znam je li drugačije uopće moguće. To u određenom trenutku ne vidiš, ali onda dođe TVOJ TRENUTAK. I nakon što pokupiš sav mulj s dna, s odmakom shvatiš da je to tvoj najveća snaga. I taj mulj uopće nije tako loš, ako ga pospeš čokoladnim mrvicama – zapravo je jako fin. Na kraju završiš kao ja – i zahvališ se na vlastitom mulju kojeg si se dobro nagutala. I sad dok pišem osjećam zahvalnost za sve ono mutno. Hvala ti živote na svim lekcijama.